Vanja Bertlan
Individualan pristup svakom klijentu
Naš sugovornik Vanja Bertalan, suosnivač i direktor tvrtke Burza d.o.o., svoju je karijeru započeo kao student Fakulteta za fizičku kulturu, diplomirao je ekonomiju da bi se nakon toga ogledao u web industriji. U stvari, već se je od „malih nogu“, bavio informatikom – isprva igrama i osnovama programiranja dok nije 1995. saznao da svatko može sam napraviti web stranicu...
InfoTrend: No, od izrade web-stranice do osnutka i tvrtke nije malen put. Molim vas da nam predstavite tvrtku Web.burza kojoj ste sada na čelu.
Vanja Bertalan: 1995. godine osnovana je tvrtka koja se tada uopće nije bavila informatičkom tehnologijom. Onda je krajem 90-ih pokrenut projekt o hrvatskom poslovnom imeniku i u tom procesu promijenili smo ime tvrtke u Burza d.o.o. Usporedo smo krenuli i na područje Interneta opredijelivši se za planiranje, dizajn i razvoj web stranica za klijente. Tada se postavilo pitanje kako nuditi web sajtove iz tvrtke čiji naziv budi neke sasvim druge asocijacije. Umjesto promjene imena, odlučili smo se nadograditi staro i tako je nastao naziv Web.burza . (ovaj drugi dio predlažem izbaciti. Naime projekt www.burza.hr je malo uspavan – upravo radimo redizajn, a Burza d.o.o. nikako nije, jer to je pravni subjekt pod kojim radimo).
Tvrtku smo osnovali moj partner Mario Stipanović i ja. Obojica smo direktori, s tim da on rukovodi poslovima financijske prirode a ja sam zadužen za klijente i proizvodnju. Kada smo se 2000-te godine počeli baviti webom, u tvrtki nas je bilo pet a sada nas je petnaest što je, po našen uvjerenju, optimalan i stabilan sastav. Odgovara nam da se više ne širimo, čini nam se da je tu negdje ta granica nakon koje bismo postali neka, nazovimo to manufaktura, serijska proizvodnja.
IT: Kojim se specifičnostima Web.burza razlikuje od velikog broja ponuđača u tom sektoru?
Bertalan: Kod nas su dužnosti jasno raspodijeljene, mi ne sakupljamo all-around igrače kao većina ponuđača, kojima je bitno da u jednom zaposleniku imaju i dizajnera i kodera i programera i testera, a vjerojatno i voditelja projekta. Dužnosti su jasno raspodjeljene tako da se svatko može posvetiti svom osnovnom poslu – osim kreativnog procesa u kome, uz dva dizajnera, sudjeluje cijeli tim. Značajna je uloga voditelja projekta jer nije rječ samo o vizualnom već i o informacijskom dizajnu - kojim informacijama dati prioritet, kako im dati na važnosti, kako ih formatirati na stranicama da se postigne željeni učinak. Ono na što smo jako ponosni i od čega se ne želimo udaljiti je individualan pristup svakom pojedinom klijentu i projektu kojemu se, sve do njegova završetka posvećujemo na najbolji mogući način, jer to daje rezultate.
IT: Prepoznaje li tržište ove kvalitete. Bolje rečeno, traži li tržište takav individualni, složeniji i vjerojatno skuplji pristup?
Bertalan: Odziv na našu ponudu je zapravo vrlo mali, puno truda treba uložiti da bi se pronašli klijenti koji prepoznaju i prihvaćaju jedan takav, za naše područje nestandardni pristup. Ali, ako imaju strpljenja, rezultati kasnije pokazuju da je to imalo smisla. Uspijemo li pronaći takvog klijenta ulažemo svu svoju energiju da opravdamo to njegovo povjerenje. Stoga je s klijentima koje trenutno imamo jako ugodno i lijepo raditi. Nema zapravo neke posebne marketinške strategije, nije tu toliko stvar marketinga nego jednostavno ulažemo puno energije u razgovore sa potencijalnim klijentima u pokazivanje na primjerima i objašnjavanje mogućih pristupa. Što će se desiti ako se zadatak riješi na brži, jednostavniji i bezbolniji način a što ako se uloži više vremena s obadvije strane.
Klijenti u Hrvatskoj često smatraju da je dovoljno reći „Mi trebamo web sajt“ a agencija će im napraviti sve ostalo! Može se raditi i na taj način ali klijent neće dobiti ono što očekuje jer nas nije podučio o svom poslu i sudjelovao u stvaranju imidža svoje tvrtke.
IT: Što danas websajt i portali znače u svijetu medija, kakvu im važnost za poslovanje pridajete?
Bertalan: Zanimljivo je da se već više od 10 godina priča o tome kako jeInternet medij budućnosti. Oni stariji obično tapšaju ove mlađe po ramenima i govore „Dobro je da se time baviš, to će jednom biti prava stvar“. Ali to je vrijeme već odavna došlo.
Jednostavan je test upitati nekoga za informaciju. Ako je ne zna, više neće spominjati 981 nego ide „guglati“. A i statistike na hrvatskom i svjetskom nivou to pokazuju. Internet je prestao biti nešto što koriste samo neki tamo specijalci nego se udomačio u redovnom životu i postao punopravan izvor informacija ostalim medijima koji trenuačno postoje.
IT: Koje razine i područja informiranja smatrate posebno pogodnima za web?
Bertalan: Ne bi tu izdvojio neku posebnu granu za koju mislim da Internet kao medij ima najviše potencijala i najveću vrijednost jer postoji više podjednakih grana i potencijala. Sigurno je da je na dobrim informacijskim webovima moguće dobiti puno više obavijesti u kraćem vremena na temu koja vas zanima. Pokušat ću povući paralelu sa tiskanim medijima i primjer dnevnih novina koje su danas izašle sa nekim člankom koji vas jako zanima. Kada ga pročitate tu priča staje jer vi ne možete kontrolirati koje ćete dodatne informacije o tome dobiti na slijedećim stranicama. (ili da li ćete dobiti neke dodatne informacije)
Nasuprot tome, ako je web dobro složen on će vam uz tu priču koju ste pročitali ponuditi i veliku količinu povezanih informacija i vi ćete moći kontrolirati koliko duboko i daleko želite proširivati svoje znanje o toj temi. Druga velika prednost je brzina internetskog medija. Nismo kao do sada ograničeni proizvodnim procesom tiskanja već stvar možete objaviti iste sekunde kada za nju saznate. Na žalost kod nas se i za objavu na webu čeka po dan, dva, tri pa se često ne koristi ta osnovna prednost.
IT: Koliko mogu tiskani i web mediji biti kompatibilni?
Bertalan: Sigurno mogu biti i jesu kompatibilni i doživljavati ih kao konkurenciju je vrlo pogrešno. Međusobno se trebaju nadopunjavati i pomoći da se dođe do istog cilja, većeg dosega i boljeg informiranja. Offline marketinška pomoć potrebna je za dovođenje više posjetitelja na sajt i za opće informiranje o njegovu postojanju a web treba koristiti kao izvrsnu dopunu sadržaju koji je već izgovoren na radiju ili napisan u tiskanom mediju.
IT: Što je sa definiranjem granica sadržaja na web sajtu? Kod, primjerice, radija, televizije ili tiskanog medija, uredništvo postavlja neke okvire i korisnici očekuju odgovarajući sadržaj na „svom„ mediju. Gledajući neke web sajtove čini se da se uredništvo naprosto ne može zaustaviti i stavlja na web sve što mu dođe pod ruku. Određuje li raspon sadržaja i broj posjetitelja?
Bertalan: Ovisno o sajtu, odnosno o portalu. Možda je baš naše područje dosta specifično. Radi se o jednom, tipično hrvatskom fenomenu. Danas gotovo svaki novi sajt ima skrivenu ili javno izraženu želju da mu u glavi piše „ja sam portal“. Jer time govori o svojoj širini i veličini i na taj način se želi prezenirati korisnicima. No tržište je na webu već dovoljno segmentirano, posjetitelji su već opredjeljeni za pojedine sajtove. Smatram vrlo pogrešnim nastojanje sajtova da pokriju jako veliku količinu interesnih sfera. Kvaliteta informacije se drastično smanjuje, a vrlo je malo portala koji zaista svojom redakcijom i novinarima mogu kvalitetno pokriti velik broj tema. U svijetu je veliki trend koji se pomalo probija i kod nas, da se sajtovi prestaju zvati portali, a umjesto toga se fokusiraju i dobro obrađuju specifična područja.
Često razgovaramo s ljudima koji razmišljaju o tome da pokrenu portal. Na stranu to što oni u tom trenutku uopće nisu svjesni koju količinu sadržaja treba dnevno kreirati, (recimo nekakvih 20-30-40 članaka, što autorskih, što prenesenih), ali „znaju“ da njihov portal mora imati vijesti, zatim tečajnu listu, stanje dionica i vremensku prognozu.
Ovdje se zanemaruje činjenica da su posjetitelji evoluirali i već imaju svoje odabrane servise koji se bave tim specifičnim informacijama. Ako ih zanima stanje na burzi imaju sajt koji se time bavi, imaju sajt koji jako dobro pokriva vrijeme i tako dalje a novi će portal biti samo loša i nepotpuna kopija prenesenih informacija. Takva rješenja zagađuju web prostor, nedorađeni detalji odvraćaju posjetitelja od one glavne informacije koja bi trebala biti njemu namijenjena i u principu stvaraju kaos i nered.
IT: Postoji li opasnost da upravo kod izvrsno dizajniranih sajtova grafika zamagli i odvrati posjetiotelja od srži pisane poruke?
Bertalan: Pitanje je koji je cilj sajta o kojem govorimo. Ako govorimo o sajtu koji se, primjerice, bavi promocijom nekog brenda, nekog pića i slično, onda je sam sadržaj nešto manje važan od osjećaja, od doživljaja kojeg dočara slika. Ona će opisati taj brand i pokrenuti reakciju kada se isti proizvod prepozna negdje na plaži ili u trgovini. Ako je sajt bio dizajniran tako da boje i dinamika i animacije dolaze u prvi plan osvojiti će te i polučiti očekivani učinak.
Međutim, ako se radi o informacijskom sajtu i ako posjetitelja i prije nego što vidi tekst napadnu boje i animacije i tek na kraju vidiš sadržaj, onda je, bez obzira na ljepotu i kvalitetu tog dizajna, napravljen loš posao. Dizajn bi trebao biti u službi sadržaja, on je alat za kvalitetnije prenošenje informacija a ne sam sebi svrha.
I kod nas, kao i u inozemstvu, dolazi do pomaka u pristupu i razmišljanju o takvim projektima, puno više nego ranije se spominju pojmovi „informacijska arhitektura“. Najprije se razmišlja o strukturiranju informacija na sajtu a ne koje boje ćemo koristiti i to je dobra stvar. Mnogi hrvatski portali još su daleko od takva razmišljanja ali stanje je mnogo bolje nego prije nekoliko godina.
IT: Kod tiskanih medija, sadržaj je u potpunosti stvar uredništva a tiskara je pasivni izvršitelj pripremljenog materijala. Međutim, na webu, prezentacija se događa kroz aktivnu suradnju s dobavljačem i prezentacija nekog sadržaja može promijeniti značenje i ulogu koju mu je uredništvo namijenilo.
Bertalan: Mi se ovdje postavljamo i kao tiskara i kao još jedan segment iznad toga a jednu stvar koju radimo je kontinuirana edukacija i pomoć uredništvu. I oko tehničkih stvari, i formatiranja i stukturiranja stvari za web koje je možda malo drugačije nego za tradicionalne medije.
Razlika tradicionalnih medija i weba je to da kod potonjega obično postoje nekakvi korisnici, neka društvena mreža ljudi koji reagiraju na objavljene sadržaje pa čim pustimo posjetitelje da pričaju, dolazi do neslaganja sa stavovima koji su napisani i neslaganja korisnika međusobno pa onda radimo jednu stvar koja se zove community steering (usmjeravanje). Uključujemo se u te rasprave i pokušavamo ih zadržati na temi koja je bila orginalno zamišljena i ne dozvoliti da stvari skrenu previše u stranu, da postanu neugodne. Kako zabrana nije pravo rješenje, raspravu pokušavamo kanalizirati u pravome smjeru i vratiti je na osnovni problem..
Sa svakim od klijenata pokušavamo dogovoriti neki oblik kontinuiranog praćenja i razvoja, jer čvrsto tvrdimo život sitea tek počinje kada ga se pusti u rad, a da on nije u tom trenutku gotov i da o njemu za pet godina treba ponovno razgovarati. Jedan od velikih problema sajtova je da se naprave i zanemare. Kada posjetitelji vide da je zadnja stvar na sajtu napisana prije 6 mjeseci, to stvara vrlo lošu sliku i najčešće ga odmah napuštaju jer ne vjeruju da ovdje ima aktualnih informacija.
Na sajtu treba stalno raditi. Gotovo sve sajtove koji su imalo veći od 2-3 stranice radimo tako da imaju sustav za upravljanje sadržajem ili CMS. To je naš vlastiti sustav koji razvijamo kod nas u firmi i zove se CORE WEB. Tko puni sadržaj ovisi o klijentu, nekad oni imaju resurse i žele puniti sadržaj sami i imaju tu mogućnost. Nekad bez obzira što imaju tu mogućnost kažu mi smo prezaposleni i radije ćemo vama poslati neke informacije koje mislimo staviti i onda ih mi napunimo, a nekad se radi o suradnji.
IT: Kako biste odredili prednosti koje Vaš klijent postiže investiranjem u sajt?
Berttalan: Postoje dva smjera o kojima se može razmišljati. Najbanalniji način povrata uloženog u stvaranje sajta je financirati ga iz raznoraznih oblika oglašavanja na njemu kada se postigne dovoljna posjećenost. Druga puno bitnija stvar su pozitivni učinci sajta u smislu stvaranja lojalnosti korisnika, u smislu dobivanja novih korisnika i u smislu promoviranja brandova i njihovih vrijednosti.
To je dosta škakljivo područje u kojem je vrlo teško postaviti nekakvu pametnu metriku. Tu treba zapravo procijeniti kolika je vrijednost imati lojalnog korisnika, da li je to zaista i u kojoj mjeri u interesu klijenta i koliko je spreman uložiti da bi se ta svijest proširila. I kako. Primjerice, Podravkin sajt Coolinarika vrlo malo izravno spominje Podravku pa kad dođete na sajt nećete odmah zaključiti „aha, to je sajt od Podravke“. On ima drugačiji vizualni identitet i ne priča se na svakoj stranici o Podravki nego se govori o hrani, zabavi i druženju. Kroz to se suptilno i ne preagresivno promoviraju Podravkini proizvodi i događaji, ali se korisnik ne osjeća napadnut, osjeća se u dobrom društvu i rado prihvaća te informacije.
Oni klijenti koji ozbiljno uđu u projekt sajta, poslušaju nas i posvete mu potrebnu pažnju, obično su jako iznenađeni učincima i imaju fenomenalne komentare.
IT: Imate li neke naznake o mjerljivim učincima?
Bertalan: Kod svakog sajta aktivno pratimo njegovu posjećenost, dužinu zadržavanja korisnika na siteu, broj stranica koje pogledaju tokom posjete, od kuda dolaze na site, koliko ih dolazi s tražilica, putem kojih ključnih riječi, i mnoge druge. Uz to, sve te informacije promatramo kroz vrijeme i tražimo trendove. Na temelju ovih informacija mogu se izvući vrlo egzaktni zaključci i procijeniti uspješnost.
Također sugeriramo da se prate pojedine ključne i važne stvari ovisno o tipu sajta, da li je to konkretna prodaja ili da prodajni zastupnici svakog novog klijenta pitaju kojim su putem došli do nas. Te su analize kod naših klijenata nažalost još uvijek vrlo rijetke ali u tri, četiri slučaja gdje je to rađeno, vidi se jak trend porasta dolazaka posjetitelja ako se radilo o informacijskom tipu sajta odnosno o povećanju prodaje ako se radilo o prodaji na webu.
Na Internetu je donekle slična situacija kao i u tiskanim medijima. Internet je velik ali posjetitelji mogu odabrati na koji sajt žele ići. Tako da prvi nivo filtriranja rade sami korisnici, čitatelji, posjetitelji koji jednostavno biraju na koga će otići. No relativno je malo sajtova koji imaju zaista veliki dijapazon starosnih skupina posjetitelja. Osnovna stvar za svaki sajt trebala bi biti definirati primarne ciljne skupine po interesima, a sadržaj određivati računajući na korisnike bez obzira na demografski segment.
IT: Postoje li naznake da web guši postojeće konvencionalne medije?
Bertalan: Oni ponešto gube na snazi ali to je logično. Čim je novi medij u igri mora doći do preraspodjele tržišta. Ali vjerujem da tradicionalni mediji još dugo, dugo neće izumrijeti. Tradicionalni mediji su za mnoge čvrsto stečena navika od koje se ne odustaje i donosi jedan drugi način probavljanja informacija koji nije vezan za monitor i tastaturu. No, kvantiteta je gotovo pa postignuta, količine informacija su nevjerojatne, a budućnost vidim u podizanju kvalitete. To će uroditi napredovanjem kvalitetnih i odumiranjem onih koji nisu zadovoljili a to će prepoznati posjetitelji.
IT: Prateći nevjerojatan razvoj tehnologije, predviđate li i pripremate li se za promjene u vašem poslovanju?
Bertalan: Tehnologija se brzo razvija i stalno se pronalaze novi koncepti za bolje prezentiranje informacija i svega u tehnološkom smislu. S druge strane dešava se veliki proboj plasiranja informacija na mobilne uređaje. To je stvar koja je također poznata već mnogo godina u obliku WAP-a koji nije imao gotovo nikakvu prođu, samo se pričalo a nitko ga nije koristio, do današnjih iPhonea i ostalih uređaja koji imaju vrlo velike ekrane na kojima se informacije stvarno mogu pitko i čitko probaviti. I to je sigurno smjer u kojem će se stvari razvijati, puno će se ići na mobilnu distribuciju sadržaja.
Ako pričamo o iPhoneu, on može pročitati sajtove u onom obliku kako ih i inače čitamo samo smanjeno, a dodatne stvari se mogu raditi prilagodbom sajtova baš za mobilne uređaje tako da svode količinu informacija na najbitnije i na taj način one postaju jasnije za čitanje. Ali mislim da u sljedećih nekoliko godina neće doći do značajne promjene koncepta web sajtova, da neće doći nešto sasvim novo o čemu se danas još ništa ne naslućuje. Najveći napredak očekujem kod kvalitete sadržaja i njegove prezentacije čitateljima.
Vanja Bertalan: 1995. godine osnovana je tvrtka koja se tada uopće nije bavila informatičkom tehnologijom. Onda je krajem 90-ih pokrenut projekt o hrvatskom poslovnom imeniku i u tom procesu promijenili smo ime tvrtke u Burza d.o.o. Usporedo smo krenuli i na područje Interneta opredijelivši se za planiranje, dizajn i razvoj web stranica za klijente. Tada se postavilo pitanje kako nuditi web sajtove iz tvrtke čiji naziv budi neke sasvim druge asocijacije. Umjesto promjene imena, odlučili smo se nadograditi staro i tako je nastao naziv Web.burza . (ovaj drugi dio predlažem izbaciti. Naime projekt www.burza.hr je malo uspavan – upravo radimo redizajn, a Burza d.o.o. nikako nije, jer to je pravni subjekt pod kojim radimo).
Tvrtku smo osnovali moj partner Mario Stipanović i ja. Obojica smo direktori, s tim da on rukovodi poslovima financijske prirode a ja sam zadužen za klijente i proizvodnju. Kada smo se 2000-te godine počeli baviti webom, u tvrtki nas je bilo pet a sada nas je petnaest što je, po našen uvjerenju, optimalan i stabilan sastav. Odgovara nam da se više ne širimo, čini nam se da je tu negdje ta granica nakon koje bismo postali neka, nazovimo to manufaktura, serijska proizvodnja.
IT: Kojim se specifičnostima Web.burza razlikuje od velikog broja ponuđača u tom sektoru?
Bertalan: Kod nas su dužnosti jasno raspodijeljene, mi ne sakupljamo all-around igrače kao većina ponuđača, kojima je bitno da u jednom zaposleniku imaju i dizajnera i kodera i programera i testera, a vjerojatno i voditelja projekta. Dužnosti su jasno raspodjeljene tako da se svatko može posvetiti svom osnovnom poslu – osim kreativnog procesa u kome, uz dva dizajnera, sudjeluje cijeli tim. Značajna je uloga voditelja projekta jer nije rječ samo o vizualnom već i o informacijskom dizajnu - kojim informacijama dati prioritet, kako im dati na važnosti, kako ih formatirati na stranicama da se postigne željeni učinak. Ono na što smo jako ponosni i od čega se ne želimo udaljiti je individualan pristup svakom pojedinom klijentu i projektu kojemu se, sve do njegova završetka posvećujemo na najbolji mogući način, jer to daje rezultate.
IT: Prepoznaje li tržište ove kvalitete. Bolje rečeno, traži li tržište takav individualni, složeniji i vjerojatno skuplji pristup?
Bertalan: Odziv na našu ponudu je zapravo vrlo mali, puno truda treba uložiti da bi se pronašli klijenti koji prepoznaju i prihvaćaju jedan takav, za naše područje nestandardni pristup. Ali, ako imaju strpljenja, rezultati kasnije pokazuju da je to imalo smisla. Uspijemo li pronaći takvog klijenta ulažemo svu svoju energiju da opravdamo to njegovo povjerenje. Stoga je s klijentima koje trenutno imamo jako ugodno i lijepo raditi. Nema zapravo neke posebne marketinške strategije, nije tu toliko stvar marketinga nego jednostavno ulažemo puno energije u razgovore sa potencijalnim klijentima u pokazivanje na primjerima i objašnjavanje mogućih pristupa. Što će se desiti ako se zadatak riješi na brži, jednostavniji i bezbolniji način a što ako se uloži više vremena s obadvije strane.
Klijenti u Hrvatskoj često smatraju da je dovoljno reći „Mi trebamo web sajt“ a agencija će im napraviti sve ostalo! Može se raditi i na taj način ali klijent neće dobiti ono što očekuje jer nas nije podučio o svom poslu i sudjelovao u stvaranju imidža svoje tvrtke.
IT: Što danas websajt i portali znače u svijetu medija, kakvu im važnost za poslovanje pridajete?
Bertalan: Zanimljivo je da se već više od 10 godina priča o tome kako jeInternet medij budućnosti. Oni stariji obično tapšaju ove mlađe po ramenima i govore „Dobro je da se time baviš, to će jednom biti prava stvar“. Ali to je vrijeme već odavna došlo.
Jednostavan je test upitati nekoga za informaciju. Ako je ne zna, više neće spominjati 981 nego ide „guglati“. A i statistike na hrvatskom i svjetskom nivou to pokazuju. Internet je prestao biti nešto što koriste samo neki tamo specijalci nego se udomačio u redovnom životu i postao punopravan izvor informacija ostalim medijima koji trenuačno postoje.
IT: Koje razine i područja informiranja smatrate posebno pogodnima za web?
Bertalan: Ne bi tu izdvojio neku posebnu granu za koju mislim da Internet kao medij ima najviše potencijala i najveću vrijednost jer postoji više podjednakih grana i potencijala. Sigurno je da je na dobrim informacijskim webovima moguće dobiti puno više obavijesti u kraćem vremena na temu koja vas zanima. Pokušat ću povući paralelu sa tiskanim medijima i primjer dnevnih novina koje su danas izašle sa nekim člankom koji vas jako zanima. Kada ga pročitate tu priča staje jer vi ne možete kontrolirati koje ćete dodatne informacije o tome dobiti na slijedećim stranicama. (ili da li ćete dobiti neke dodatne informacije)
Nasuprot tome, ako je web dobro složen on će vam uz tu priču koju ste pročitali ponuditi i veliku količinu povezanih informacija i vi ćete moći kontrolirati koliko duboko i daleko želite proširivati svoje znanje o toj temi. Druga velika prednost je brzina internetskog medija. Nismo kao do sada ograničeni proizvodnim procesom tiskanja već stvar možete objaviti iste sekunde kada za nju saznate. Na žalost kod nas se i za objavu na webu čeka po dan, dva, tri pa se često ne koristi ta osnovna prednost.
IT: Koliko mogu tiskani i web mediji biti kompatibilni?
Bertalan: Sigurno mogu biti i jesu kompatibilni i doživljavati ih kao konkurenciju je vrlo pogrešno. Međusobno se trebaju nadopunjavati i pomoći da se dođe do istog cilja, većeg dosega i boljeg informiranja. Offline marketinška pomoć potrebna je za dovođenje više posjetitelja na sajt i za opće informiranje o njegovu postojanju a web treba koristiti kao izvrsnu dopunu sadržaju koji je već izgovoren na radiju ili napisan u tiskanom mediju.
IT: Što je sa definiranjem granica sadržaja na web sajtu? Kod, primjerice, radija, televizije ili tiskanog medija, uredništvo postavlja neke okvire i korisnici očekuju odgovarajući sadržaj na „svom„ mediju. Gledajući neke web sajtove čini se da se uredništvo naprosto ne može zaustaviti i stavlja na web sve što mu dođe pod ruku. Određuje li raspon sadržaja i broj posjetitelja?
Bertalan: Ovisno o sajtu, odnosno o portalu. Možda je baš naše područje dosta specifično. Radi se o jednom, tipično hrvatskom fenomenu. Danas gotovo svaki novi sajt ima skrivenu ili javno izraženu želju da mu u glavi piše „ja sam portal“. Jer time govori o svojoj širini i veličini i na taj način se želi prezenirati korisnicima. No tržište je na webu već dovoljno segmentirano, posjetitelji su već opredjeljeni za pojedine sajtove. Smatram vrlo pogrešnim nastojanje sajtova da pokriju jako veliku količinu interesnih sfera. Kvaliteta informacije se drastično smanjuje, a vrlo je malo portala koji zaista svojom redakcijom i novinarima mogu kvalitetno pokriti velik broj tema. U svijetu je veliki trend koji se pomalo probija i kod nas, da se sajtovi prestaju zvati portali, a umjesto toga se fokusiraju i dobro obrađuju specifična područja.
Često razgovaramo s ljudima koji razmišljaju o tome da pokrenu portal. Na stranu to što oni u tom trenutku uopće nisu svjesni koju količinu sadržaja treba dnevno kreirati, (recimo nekakvih 20-30-40 članaka, što autorskih, što prenesenih), ali „znaju“ da njihov portal mora imati vijesti, zatim tečajnu listu, stanje dionica i vremensku prognozu.
Ovdje se zanemaruje činjenica da su posjetitelji evoluirali i već imaju svoje odabrane servise koji se bave tim specifičnim informacijama. Ako ih zanima stanje na burzi imaju sajt koji se time bavi, imaju sajt koji jako dobro pokriva vrijeme i tako dalje a novi će portal biti samo loša i nepotpuna kopija prenesenih informacija. Takva rješenja zagađuju web prostor, nedorađeni detalji odvraćaju posjetitelja od one glavne informacije koja bi trebala biti njemu namijenjena i u principu stvaraju kaos i nered.
IT: Postoji li opasnost da upravo kod izvrsno dizajniranih sajtova grafika zamagli i odvrati posjetiotelja od srži pisane poruke?
Bertalan: Pitanje je koji je cilj sajta o kojem govorimo. Ako govorimo o sajtu koji se, primjerice, bavi promocijom nekog brenda, nekog pića i slično, onda je sam sadržaj nešto manje važan od osjećaja, od doživljaja kojeg dočara slika. Ona će opisati taj brand i pokrenuti reakciju kada se isti proizvod prepozna negdje na plaži ili u trgovini. Ako je sajt bio dizajniran tako da boje i dinamika i animacije dolaze u prvi plan osvojiti će te i polučiti očekivani učinak.
Međutim, ako se radi o informacijskom sajtu i ako posjetitelja i prije nego što vidi tekst napadnu boje i animacije i tek na kraju vidiš sadržaj, onda je, bez obzira na ljepotu i kvalitetu tog dizajna, napravljen loš posao. Dizajn bi trebao biti u službi sadržaja, on je alat za kvalitetnije prenošenje informacija a ne sam sebi svrha.
I kod nas, kao i u inozemstvu, dolazi do pomaka u pristupu i razmišljanju o takvim projektima, puno više nego ranije se spominju pojmovi „informacijska arhitektura“. Najprije se razmišlja o strukturiranju informacija na sajtu a ne koje boje ćemo koristiti i to je dobra stvar. Mnogi hrvatski portali još su daleko od takva razmišljanja ali stanje je mnogo bolje nego prije nekoliko godina.
IT: Kod tiskanih medija, sadržaj je u potpunosti stvar uredništva a tiskara je pasivni izvršitelj pripremljenog materijala. Međutim, na webu, prezentacija se događa kroz aktivnu suradnju s dobavljačem i prezentacija nekog sadržaja može promijeniti značenje i ulogu koju mu je uredništvo namijenilo.
Bertalan: Mi se ovdje postavljamo i kao tiskara i kao još jedan segment iznad toga a jednu stvar koju radimo je kontinuirana edukacija i pomoć uredništvu. I oko tehničkih stvari, i formatiranja i stukturiranja stvari za web koje je možda malo drugačije nego za tradicionalne medije.
Razlika tradicionalnih medija i weba je to da kod potonjega obično postoje nekakvi korisnici, neka društvena mreža ljudi koji reagiraju na objavljene sadržaje pa čim pustimo posjetitelje da pričaju, dolazi do neslaganja sa stavovima koji su napisani i neslaganja korisnika međusobno pa onda radimo jednu stvar koja se zove community steering (usmjeravanje). Uključujemo se u te rasprave i pokušavamo ih zadržati na temi koja je bila orginalno zamišljena i ne dozvoliti da stvari skrenu previše u stranu, da postanu neugodne. Kako zabrana nije pravo rješenje, raspravu pokušavamo kanalizirati u pravome smjeru i vratiti je na osnovni problem..
Sa svakim od klijenata pokušavamo dogovoriti neki oblik kontinuiranog praćenja i razvoja, jer čvrsto tvrdimo život sitea tek počinje kada ga se pusti u rad, a da on nije u tom trenutku gotov i da o njemu za pet godina treba ponovno razgovarati. Jedan od velikih problema sajtova je da se naprave i zanemare. Kada posjetitelji vide da je zadnja stvar na sajtu napisana prije 6 mjeseci, to stvara vrlo lošu sliku i najčešće ga odmah napuštaju jer ne vjeruju da ovdje ima aktualnih informacija.
Na sajtu treba stalno raditi. Gotovo sve sajtove koji su imalo veći od 2-3 stranice radimo tako da imaju sustav za upravljanje sadržajem ili CMS. To je naš vlastiti sustav koji razvijamo kod nas u firmi i zove se CORE WEB. Tko puni sadržaj ovisi o klijentu, nekad oni imaju resurse i žele puniti sadržaj sami i imaju tu mogućnost. Nekad bez obzira što imaju tu mogućnost kažu mi smo prezaposleni i radije ćemo vama poslati neke informacije koje mislimo staviti i onda ih mi napunimo, a nekad se radi o suradnji.
IT: Kako biste odredili prednosti koje Vaš klijent postiže investiranjem u sajt?
Berttalan: Postoje dva smjera o kojima se može razmišljati. Najbanalniji način povrata uloženog u stvaranje sajta je financirati ga iz raznoraznih oblika oglašavanja na njemu kada se postigne dovoljna posjećenost. Druga puno bitnija stvar su pozitivni učinci sajta u smislu stvaranja lojalnosti korisnika, u smislu dobivanja novih korisnika i u smislu promoviranja brandova i njihovih vrijednosti.
To je dosta škakljivo područje u kojem je vrlo teško postaviti nekakvu pametnu metriku. Tu treba zapravo procijeniti kolika je vrijednost imati lojalnog korisnika, da li je to zaista i u kojoj mjeri u interesu klijenta i koliko je spreman uložiti da bi se ta svijest proširila. I kako. Primjerice, Podravkin sajt Coolinarika vrlo malo izravno spominje Podravku pa kad dođete na sajt nećete odmah zaključiti „aha, to je sajt od Podravke“. On ima drugačiji vizualni identitet i ne priča se na svakoj stranici o Podravki nego se govori o hrani, zabavi i druženju. Kroz to se suptilno i ne preagresivno promoviraju Podravkini proizvodi i događaji, ali se korisnik ne osjeća napadnut, osjeća se u dobrom društvu i rado prihvaća te informacije.
Oni klijenti koji ozbiljno uđu u projekt sajta, poslušaju nas i posvete mu potrebnu pažnju, obično su jako iznenađeni učincima i imaju fenomenalne komentare.
IT: Imate li neke naznake o mjerljivim učincima?
Bertalan: Kod svakog sajta aktivno pratimo njegovu posjećenost, dužinu zadržavanja korisnika na siteu, broj stranica koje pogledaju tokom posjete, od kuda dolaze na site, koliko ih dolazi s tražilica, putem kojih ključnih riječi, i mnoge druge. Uz to, sve te informacije promatramo kroz vrijeme i tražimo trendove. Na temelju ovih informacija mogu se izvući vrlo egzaktni zaključci i procijeniti uspješnost.
Također sugeriramo da se prate pojedine ključne i važne stvari ovisno o tipu sajta, da li je to konkretna prodaja ili da prodajni zastupnici svakog novog klijenta pitaju kojim su putem došli do nas. Te su analize kod naših klijenata nažalost još uvijek vrlo rijetke ali u tri, četiri slučaja gdje je to rađeno, vidi se jak trend porasta dolazaka posjetitelja ako se radilo o informacijskom tipu sajta odnosno o povećanju prodaje ako se radilo o prodaji na webu.
Na Internetu je donekle slična situacija kao i u tiskanim medijima. Internet je velik ali posjetitelji mogu odabrati na koji sajt žele ići. Tako da prvi nivo filtriranja rade sami korisnici, čitatelji, posjetitelji koji jednostavno biraju na koga će otići. No relativno je malo sajtova koji imaju zaista veliki dijapazon starosnih skupina posjetitelja. Osnovna stvar za svaki sajt trebala bi biti definirati primarne ciljne skupine po interesima, a sadržaj određivati računajući na korisnike bez obzira na demografski segment.
IT: Postoje li naznake da web guši postojeće konvencionalne medije?
Bertalan: Oni ponešto gube na snazi ali to je logično. Čim je novi medij u igri mora doći do preraspodjele tržišta. Ali vjerujem da tradicionalni mediji još dugo, dugo neće izumrijeti. Tradicionalni mediji su za mnoge čvrsto stečena navika od koje se ne odustaje i donosi jedan drugi način probavljanja informacija koji nije vezan za monitor i tastaturu. No, kvantiteta je gotovo pa postignuta, količine informacija su nevjerojatne, a budućnost vidim u podizanju kvalitete. To će uroditi napredovanjem kvalitetnih i odumiranjem onih koji nisu zadovoljili a to će prepoznati posjetitelji.
IT: Prateći nevjerojatan razvoj tehnologije, predviđate li i pripremate li se za promjene u vašem poslovanju?
Bertalan: Tehnologija se brzo razvija i stalno se pronalaze novi koncepti za bolje prezentiranje informacija i svega u tehnološkom smislu. S druge strane dešava se veliki proboj plasiranja informacija na mobilne uređaje. To je stvar koja je također poznata već mnogo godina u obliku WAP-a koji nije imao gotovo nikakvu prođu, samo se pričalo a nitko ga nije koristio, do današnjih iPhonea i ostalih uređaja koji imaju vrlo velike ekrane na kojima se informacije stvarno mogu pitko i čitko probaviti. I to je sigurno smjer u kojem će se stvari razvijati, puno će se ići na mobilnu distribuciju sadržaja.
Ako pričamo o iPhoneu, on može pročitati sajtove u onom obliku kako ih i inače čitamo samo smanjeno, a dodatne stvari se mogu raditi prilagodbom sajtova baš za mobilne uređaje tako da svode količinu informacija na najbitnije i na taj način one postaju jasnije za čitanje. Ali mislim da u sljedećih nekoliko godina neće doći do značajne promjene koncepta web sajtova, da neće doći nešto sasvim novo o čemu se danas još ništa ne naslućuje. Najveći napredak očekujem kod kvalitete sadržaja i njegove prezentacije čitateljima.
