Kriza, promjene i NOVO gospodarstvo
Kriza nam je pomogla na okrutan način shvatiti da je naš oblik gospodarstva, okrenut samo uvozu - pogrešan i bez krize i da ga treba drastično promijeniti...
„Nakon svih reformi i raznih stabilizacija koje smo proživjeli u prošloj državi, strašne krize koju sam s mojim poduzećem proživjela početkom 90-tih, sada ponovno moram sve to prolaziti ponovo“, govorila mi je direktorica jednog velikog poduzeća početko ljeta ove godine.
„Kriza koju smo prolazili 90-tih, izgledala je još gora. Poduzeće je ostalo bez novaca, imali smo štrajkove, ljude smo najprije slali na “ čekanje“, a onda na burzu, oko nas se sve rušilo, mnoga poduzeća su propadala, tisuće ljudi je ostajalo bez posla, a onda je došao i rat. Sve je izgledalo bezizgledno, ali smo ipak sve prebrodili i naše poduzeće se stabiliziralo i okrenulo izvozu. Ali za razliku od ove krize tada je oko nas svjetsko tržište bilo stabilno i bogato, postojala je potražnja i mogli smo se okrenuti izvozu. Sadašnja kriza je isto tako teška, ali je krenula iz Amerike, kao tsunami se valjala Europom i došla kod nas. Naši inozemni kupci su prvi počeli otkazivati narudžbe, veliki domaći kupci ne plaćaju, ostajemo bez novaca i moramo se opet boriti da i tu krizu preživimo. Vjerujemo da ćemo ponovo uspjeti sačuvati poduzeće i nakon krize ćemo dalje uspješno poslovati“.
Prodavači magle
Jedna ovakva kriza čovjeku je dovoljna za cijeli život, a ovo što doživljavamo je stvarno previše. Posebno iritiraju razni zapadni poslovni gurui, kao što su Michael Porter, Jack Welch i drugi, strani savjetnici i profesori koji nam dolaze i dijele vrlo skupe savjete za rješavanje naših problema o kojima jako malo znaju a nisu bili u stanju predvidjeti što će se dogoditi kod njih, u Americi. Bili su, a još su i sada intelektualni oslonac sustava koji je u cijelom svijetu doživio kolaps.
Stalno slušamo i razne naše mudrace, političare, profesore i savjetnike, koji govore da je naša kriza „uvozna kriza“, došla je izvana i riješit će se i nestati, kada se u svijetu, u Americi stabilizira stanje. A drugi (iz istog tog društva) su glasni u objašnjavanju da je utjecaj vanjske krize „nula“ i da je to sve naša kriza, kao rezultat naše nesposobnosti, političkih grešaka, itd. I jedni i drugi su sada jako glasni u tome da treba povećati proizvodnju, okrenuti se izvozu i tako to. A osnovna je značajka i jednih i drugih da u životu nisu nikada radili u nekom poduzeću, da nemaju pojma o tome kako se okrenuti proizvodnji i izvozu.
Pričaju nam uobičajene fraze i uglavnom „prodaju maglu“ s osnovnim ciljem da se ništa ne promijeni i da sve ostane isto i da u tom svijetu zadrže svoje povlastice, mjesto, novac i privilegije.
Nedavno sam bio na jednom velikom skupu gospodarstvenika na kojem je bilo predavanja o krizi i kakve su mogućnosti našeg izlaska iz krize. Predavač je bio poznati profesor i javna ličnost, šarmantan i dobar predavač. Predavanje je bilo lijepo ispričano, a zaključak na kraju bio je „trebamo se sjesti i donijeti konkretne mjere“ (nije rekao koje). Ljudi koji su bili na skupu pristojno su to odslušali, ali da nije slijedio ručak mnogi bi se pitali zašto su uopće došli.
Nekoliko dana nakon toga opet je bio sličan skup i jedno isto takvo predavanje o konkurentnosti koje kao da je „došlo iz svemira“. Dobio sam volju otvoriti prozor i reći: „Ljudi pogledajte van. Vani je kriza, mnogi ostaju bez posla, a vi ovdje pričate priče koje nikome ne trebaju“. Nisam to učinio, jer ne bi bilo učinka, osim što bi svi zaključili da sam prolupao. A nakon što se naslušamo priča o krizi i o tome što treba učiniti, kada vidimo tko nam sve daje savjete, mislim da ćemo svi prolupati.
Dvije Hrvatske i svijet koji se promijenio
Izgleda kao da paralelno žive dvije Hrvatske. U jednoj ljudi ostaju bez posla, poduzeća propadaju, menadžment se bori kako da preživi, kako da skuca novce za PDV i plaće. A druga je zatvorena u nekom virtualnom, nerealnom balonu daleko od realnog svijeta. U tom svijetu, u medijima stalno nastupaju iste ličnosti, isti analitičari i „nezavisni stručnjaci“ i pričaju iste fraze kakve su pričali i prije krize, jer drugo ne znaju. U proljeće ove godine, kada je stotine ljudi iz Plive ostajalo bez posla, u jednom tiražnom poslovnom časopisu provodili su jako važno istraživanje o tome koje kućne ljubimce, barske kornjače i akvarijske ribice imaju menadžeri. Kao da žive izvan vremena i prostora.
Kao da se svijet nije promijenio, kao da jedan gospodarski koncept u cijelom svijetu nije doživio slom, tisuće poduzeća propadaju, a milijuni ljudi ostaju bez posla. Posebno je važno znati da se svijet promijenio, da nakon ove krize gospodarstvo neće biti isto i da sve te promjene trebamo razumjeti i unositi u svoj način rada.
A najvažnije od svega, kriza nam je pomogla na okrutan način shvatiti da je naš oblik gospodarstva, okrenut samo uvozu i bez krize pogrešan i da ga treba drastično promijeniti.
Informatičke tvrtke i kriza
Sve tvrtke, a tako i one koje se bave informatikom, krizu osjećaju u prvom redu kroz smanjenje prihoda i manjak sredstava. Smanjuje se broj narudžbi, kupci imaju manje novca i ne naručuju nove poslove, banke više ne kreditiraju, raste nelikvidnost, jer „nitko više ne plaća“. Počinje panika među zaposlenicima.
U takvoj situaciji potrebno je sačuvati „hladnu glavu“ i ne donositi panične, brzoplete odluke koje dugoročno mogu upropastiti poduzeće. Najprije treba pokrenuti hitne, „vatrogasne mjere“ kojima će se izbjeći slom tvrtke, a onda se usmjeriti na dugoročne mjere koje će preoblikovati i restrukturirati poduzeće. Važno je ozbiljno analizirati i smanjivati troškove, zaustaviti rizične projekte, tražiti nova tržišta i sačuvati ljude i znanje tvrtke za „vrijeme poslije recesije“. Menadžerima se može savjetovati: „Djelujte brzo, mislite dugoročno, ponašajte se odgovorno, savjetujte se i motivirajte ljude“.
Kao i za sve ostale, za informatičke tvrtke je teško predvidjeti što će se dogoditi u budućnosti. Po pesimističnom scenariju prihodi će se jako smanjiti, jer će informatizacija ući u kategoriju izdataka koji sada mogu čekati. Po optimističnom scenariju informatičari će doći „na svoje“, jer će menadžeri željeti kroz informatizaciju smanjivati troškove i povećavati učinkovitost poslovanja. Ali će se i zahtjevi na informatizaciju jako povećati, naručitelji će tražiti mnogo veću kvalitetu, s mnogo više informacija i mogućnosti, a za manje novaca.
Kao i kod svih „elementarnih nepogoda“ potonuti će oni koji se neće snaći, koji će biti najslabiji ili oni koji će imati najveći peh da nalete na najgore kupce koji im neće plaćati. Za one druge recesija može biti poticaj da se ozbiljno restrukturiraju, promijene i unaprijede način poslovanja, postanu učinkovitiji u radu, kreativniji u svojim rješenjima i u svemu bolji.
Akcije na četiri područja
„Posla nemamo. Natječaji se ne provode. Dobiveni poslovi se ne ugovaraju. Ugovoreni poslovi se ne naručuju. Proizvedena roba se ne preuzima. Preuzeta roba se ne plaća. To je danas slika stanja mog poduzeća od stotinjak radnika.“, rekao mi je nedavno jedan direktor. I država (državna poduzeća) koja bi trebala štititi gospodarstvo ponovno je glavni generator i neplaćanja i nelikvidnosti, a time i krize. U tome sudjeluju i velika privatna poduzeća.
S krizom se ne možemo boriti psihološkim trikovima, komunikacijskim tehnikama i „soft skills“ vještinama kakve nam se nude sa svih strana. S krizom se možemo boriti jedino, ako znamo smanjivati troškove, ako znamo provoditi procese unapređenja poslovanja i restrukturiranja, ako znamo postaviti učinkovitu organizaciju, ako znamo napraviti prave programe smanjivanja troškova, ako znamo i možemo uvjeriti svoje suradnike da možemo naći izlaz u ovim teškim trenucima.
Da bi se nosili s krizom trebamo krizu prepoznati, analizirati, utvrditi osnovne probleme, napraviti program aktivnosti, izabrati i motivirati tim, uvoditi promjene i boriti se. Moramo znati kako ćemo u stresnoj situaciji donositi sustavne odluke, kako ćemo uočiti i rješavati probleme u poduzeću u vrijeme krize, kako ćemo unaprijediti i poboljšati poslovanje poduzeća da se iz krize izvučemo, preživimo i budemo bolji.
Svaki se menadžer u krizi treba usredotočiti, kroz hitne i kroz dugoročne mjere, na četiri glavna područja :
49 smanjenje troškova – to je nužno, kroz široku i ozbiljnu akciju
50 povećanje prodaje – to je sada jako teško, ali treba još intenzivnije tražiti nove poslove i pružati nove usluge i razvijati nove proizvode
51 financijsku konsolidaciju – prodaja potraživanja, nepotrebne imovine, zaliha, pozajmice…
52 motiviranje ljudi i sprečavanje panike – ozbiljnim programom i poštenim odnosom prema radnicima
Restrukturiranje, unapređenja poslovanja, povećanje učinkovitosti procesa, analiza raznih vrsta troškova, to je posao za prave menadžere, za ljude koji znaju i mogu. Takvih ima jako malo, ali ih ima. Ima poduzeća koja su prolazila teške trenutke, stečajeve, kretanje „od nule“, ali su imali sposobne menadžere i sada su među najboljima. I umjesto da ti menadžeri drže predavanja, da drugima govore što su učinili, da budu primjer, da se njihovi savjeti slušaju, njih nitko ništa ne pita.
Posebno je važno da se i svi ljudi u poduzeću potaknu da razmišljaju i predlažu unapređenja u poslovanju, da smanjuju troškove i da se postavi sustav koji će ih za to nagrađivati.
Novo gospodarstvo
Nakon sloma dosadašnjeg oblika gospodarstva u cijelom svijetu govori se o stvaranju novog gospodarstva koje će se ponovno temeljiti na realnim vrijednostima i realnim proizvodima. Za to su nužne radikalne, “dubinske” promjene poslovanja, načina rada, organizacije, vrijednosnog sustava od razine države do najmanjeg poduzeća. O tome se kod nas malo govori. Nitko ne spominje ozbiljne, dugoročne akcije za smanjenje pravih troškova, skraćenje rokova, povećanje učinkovitosti i stvaranje novih, izvozno konkurentnih proizvoda.
A drastične promjene su nužne u svim segmentima društva, u gospodarstvu i na osobnoj razini. Jesmo li mi spremni za novu strategiju poslovanja poduzeća i razvoja gospodarstva?
Imamo li uopće ljudi koji to razumiju?
Marijan Ožanić
m.ozanic@raza-tpz.hr
www.raza-tpz.hr
-----
„Kriza koju smo prolazili 90-tih, izgledala je još gora. Poduzeće je ostalo bez novaca, imali smo štrajkove, ljude smo najprije slali na „čekanje“, a onda na burzu, oko nas se sve rušilo, mnoga poduzeća su propadala, tisuće ljudi je ostajalo bez posla, a onda je došao i rat ... ali, za razliku od ove krize tada je oko nas svjetsko tržište bilo stabilno i bogato, postojala je potražnja i mogli smo se okrenuti izvozu. Sadašnja kriza je isto tako teška, ali je krenula iz Amerike, kao tsunami se valjala Europom i došla kod nas.
-----
Ima poduzeća koja su prolazila teške trenutke, stečajeve, kretanje „od nule“, ali su imala sposobne menadžere i sada su među najboljima. I umjesto da ti menadžeri drže predavanja, da drugima govore što su učinili, da budu primjer, da se njihovi savjeti slušaju - njih nitko ništa ne pita.
„Kriza koju smo prolazili 90-tih, izgledala je još gora. Poduzeće je ostalo bez novaca, imali smo štrajkove, ljude smo najprije slali na “ čekanje“, a onda na burzu, oko nas se sve rušilo, mnoga poduzeća su propadala, tisuće ljudi je ostajalo bez posla, a onda je došao i rat. Sve je izgledalo bezizgledno, ali smo ipak sve prebrodili i naše poduzeće se stabiliziralo i okrenulo izvozu. Ali za razliku od ove krize tada je oko nas svjetsko tržište bilo stabilno i bogato, postojala je potražnja i mogli smo se okrenuti izvozu. Sadašnja kriza je isto tako teška, ali je krenula iz Amerike, kao tsunami se valjala Europom i došla kod nas. Naši inozemni kupci su prvi počeli otkazivati narudžbe, veliki domaći kupci ne plaćaju, ostajemo bez novaca i moramo se opet boriti da i tu krizu preživimo. Vjerujemo da ćemo ponovo uspjeti sačuvati poduzeće i nakon krize ćemo dalje uspješno poslovati“.
Prodavači magle
Jedna ovakva kriza čovjeku je dovoljna za cijeli život, a ovo što doživljavamo je stvarno previše. Posebno iritiraju razni zapadni poslovni gurui, kao što su Michael Porter, Jack Welch i drugi, strani savjetnici i profesori koji nam dolaze i dijele vrlo skupe savjete za rješavanje naših problema o kojima jako malo znaju a nisu bili u stanju predvidjeti što će se dogoditi kod njih, u Americi. Bili su, a još su i sada intelektualni oslonac sustava koji je u cijelom svijetu doživio kolaps.
Stalno slušamo i razne naše mudrace, političare, profesore i savjetnike, koji govore da je naša kriza „uvozna kriza“, došla je izvana i riješit će se i nestati, kada se u svijetu, u Americi stabilizira stanje. A drugi (iz istog tog društva) su glasni u objašnjavanju da je utjecaj vanjske krize „nula“ i da je to sve naša kriza, kao rezultat naše nesposobnosti, političkih grešaka, itd. I jedni i drugi su sada jako glasni u tome da treba povećati proizvodnju, okrenuti se izvozu i tako to. A osnovna je značajka i jednih i drugih da u životu nisu nikada radili u nekom poduzeću, da nemaju pojma o tome kako se okrenuti proizvodnji i izvozu.
Pričaju nam uobičajene fraze i uglavnom „prodaju maglu“ s osnovnim ciljem da se ništa ne promijeni i da sve ostane isto i da u tom svijetu zadrže svoje povlastice, mjesto, novac i privilegije.
Nedavno sam bio na jednom velikom skupu gospodarstvenika na kojem je bilo predavanja o krizi i kakve su mogućnosti našeg izlaska iz krize. Predavač je bio poznati profesor i javna ličnost, šarmantan i dobar predavač. Predavanje je bilo lijepo ispričano, a zaključak na kraju bio je „trebamo se sjesti i donijeti konkretne mjere“ (nije rekao koje). Ljudi koji su bili na skupu pristojno su to odslušali, ali da nije slijedio ručak mnogi bi se pitali zašto su uopće došli.
Nekoliko dana nakon toga opet je bio sličan skup i jedno isto takvo predavanje o konkurentnosti koje kao da je „došlo iz svemira“. Dobio sam volju otvoriti prozor i reći: „Ljudi pogledajte van. Vani je kriza, mnogi ostaju bez posla, a vi ovdje pričate priče koje nikome ne trebaju“. Nisam to učinio, jer ne bi bilo učinka, osim što bi svi zaključili da sam prolupao. A nakon što se naslušamo priča o krizi i o tome što treba učiniti, kada vidimo tko nam sve daje savjete, mislim da ćemo svi prolupati.
Dvije Hrvatske i svijet koji se promijenio
Izgleda kao da paralelno žive dvije Hrvatske. U jednoj ljudi ostaju bez posla, poduzeća propadaju, menadžment se bori kako da preživi, kako da skuca novce za PDV i plaće. A druga je zatvorena u nekom virtualnom, nerealnom balonu daleko od realnog svijeta. U tom svijetu, u medijima stalno nastupaju iste ličnosti, isti analitičari i „nezavisni stručnjaci“ i pričaju iste fraze kakve su pričali i prije krize, jer drugo ne znaju. U proljeće ove godine, kada je stotine ljudi iz Plive ostajalo bez posla, u jednom tiražnom poslovnom časopisu provodili su jako važno istraživanje o tome koje kućne ljubimce, barske kornjače i akvarijske ribice imaju menadžeri. Kao da žive izvan vremena i prostora.
Kao da se svijet nije promijenio, kao da jedan gospodarski koncept u cijelom svijetu nije doživio slom, tisuće poduzeća propadaju, a milijuni ljudi ostaju bez posla. Posebno je važno znati da se svijet promijenio, da nakon ove krize gospodarstvo neće biti isto i da sve te promjene trebamo razumjeti i unositi u svoj način rada.
A najvažnije od svega, kriza nam je pomogla na okrutan način shvatiti da je naš oblik gospodarstva, okrenut samo uvozu i bez krize pogrešan i da ga treba drastično promijeniti.
Informatičke tvrtke i kriza
Sve tvrtke, a tako i one koje se bave informatikom, krizu osjećaju u prvom redu kroz smanjenje prihoda i manjak sredstava. Smanjuje se broj narudžbi, kupci imaju manje novca i ne naručuju nove poslove, banke više ne kreditiraju, raste nelikvidnost, jer „nitko više ne plaća“. Počinje panika među zaposlenicima.
U takvoj situaciji potrebno je sačuvati „hladnu glavu“ i ne donositi panične, brzoplete odluke koje dugoročno mogu upropastiti poduzeće. Najprije treba pokrenuti hitne, „vatrogasne mjere“ kojima će se izbjeći slom tvrtke, a onda se usmjeriti na dugoročne mjere koje će preoblikovati i restrukturirati poduzeće. Važno je ozbiljno analizirati i smanjivati troškove, zaustaviti rizične projekte, tražiti nova tržišta i sačuvati ljude i znanje tvrtke za „vrijeme poslije recesije“. Menadžerima se može savjetovati: „Djelujte brzo, mislite dugoročno, ponašajte se odgovorno, savjetujte se i motivirajte ljude“.
Kao i za sve ostale, za informatičke tvrtke je teško predvidjeti što će se dogoditi u budućnosti. Po pesimističnom scenariju prihodi će se jako smanjiti, jer će informatizacija ući u kategoriju izdataka koji sada mogu čekati. Po optimističnom scenariju informatičari će doći „na svoje“, jer će menadžeri željeti kroz informatizaciju smanjivati troškove i povećavati učinkovitost poslovanja. Ali će se i zahtjevi na informatizaciju jako povećati, naručitelji će tražiti mnogo veću kvalitetu, s mnogo više informacija i mogućnosti, a za manje novaca.
Kao i kod svih „elementarnih nepogoda“ potonuti će oni koji se neće snaći, koji će biti najslabiji ili oni koji će imati najveći peh da nalete na najgore kupce koji im neće plaćati. Za one druge recesija može biti poticaj da se ozbiljno restrukturiraju, promijene i unaprijede način poslovanja, postanu učinkovitiji u radu, kreativniji u svojim rješenjima i u svemu bolji.
Akcije na četiri područja
„Posla nemamo. Natječaji se ne provode. Dobiveni poslovi se ne ugovaraju. Ugovoreni poslovi se ne naručuju. Proizvedena roba se ne preuzima. Preuzeta roba se ne plaća. To je danas slika stanja mog poduzeća od stotinjak radnika.“, rekao mi je nedavno jedan direktor. I država (državna poduzeća) koja bi trebala štititi gospodarstvo ponovno je glavni generator i neplaćanja i nelikvidnosti, a time i krize. U tome sudjeluju i velika privatna poduzeća.
S krizom se ne možemo boriti psihološkim trikovima, komunikacijskim tehnikama i „soft skills“ vještinama kakve nam se nude sa svih strana. S krizom se možemo boriti jedino, ako znamo smanjivati troškove, ako znamo provoditi procese unapređenja poslovanja i restrukturiranja, ako znamo postaviti učinkovitu organizaciju, ako znamo napraviti prave programe smanjivanja troškova, ako znamo i možemo uvjeriti svoje suradnike da možemo naći izlaz u ovim teškim trenucima.
Da bi se nosili s krizom trebamo krizu prepoznati, analizirati, utvrditi osnovne probleme, napraviti program aktivnosti, izabrati i motivirati tim, uvoditi promjene i boriti se. Moramo znati kako ćemo u stresnoj situaciji donositi sustavne odluke, kako ćemo uočiti i rješavati probleme u poduzeću u vrijeme krize, kako ćemo unaprijediti i poboljšati poslovanje poduzeća da se iz krize izvučemo, preživimo i budemo bolji.
Svaki se menadžer u krizi treba usredotočiti, kroz hitne i kroz dugoročne mjere, na četiri glavna područja :
49 smanjenje troškova – to je nužno, kroz široku i ozbiljnu akciju
50 povećanje prodaje – to je sada jako teško, ali treba još intenzivnije tražiti nove poslove i pružati nove usluge i razvijati nove proizvode
51 financijsku konsolidaciju – prodaja potraživanja, nepotrebne imovine, zaliha, pozajmice…
52 motiviranje ljudi i sprečavanje panike – ozbiljnim programom i poštenim odnosom prema radnicima
Restrukturiranje, unapređenja poslovanja, povećanje učinkovitosti procesa, analiza raznih vrsta troškova, to je posao za prave menadžere, za ljude koji znaju i mogu. Takvih ima jako malo, ali ih ima. Ima poduzeća koja su prolazila teške trenutke, stečajeve, kretanje „od nule“, ali su imali sposobne menadžere i sada su među najboljima. I umjesto da ti menadžeri drže predavanja, da drugima govore što su učinili, da budu primjer, da se njihovi savjeti slušaju, njih nitko ništa ne pita.
Posebno je važno da se i svi ljudi u poduzeću potaknu da razmišljaju i predlažu unapređenja u poslovanju, da smanjuju troškove i da se postavi sustav koji će ih za to nagrađivati.
Novo gospodarstvo
Nakon sloma dosadašnjeg oblika gospodarstva u cijelom svijetu govori se o stvaranju novog gospodarstva koje će se ponovno temeljiti na realnim vrijednostima i realnim proizvodima. Za to su nužne radikalne, “dubinske” promjene poslovanja, načina rada, organizacije, vrijednosnog sustava od razine države do najmanjeg poduzeća. O tome se kod nas malo govori. Nitko ne spominje ozbiljne, dugoročne akcije za smanjenje pravih troškova, skraćenje rokova, povećanje učinkovitosti i stvaranje novih, izvozno konkurentnih proizvoda.
A drastične promjene su nužne u svim segmentima društva, u gospodarstvu i na osobnoj razini. Jesmo li mi spremni za novu strategiju poslovanja poduzeća i razvoja gospodarstva?
Imamo li uopće ljudi koji to razumiju?
Marijan Ožanić
m.ozanic@raza-tpz.hr
www.raza-tpz.hr
-----
„Kriza koju smo prolazili 90-tih, izgledala je još gora. Poduzeće je ostalo bez novaca, imali smo štrajkove, ljude smo najprije slali na „čekanje“, a onda na burzu, oko nas se sve rušilo, mnoga poduzeća su propadala, tisuće ljudi je ostajalo bez posla, a onda je došao i rat ... ali, za razliku od ove krize tada je oko nas svjetsko tržište bilo stabilno i bogato, postojala je potražnja i mogli smo se okrenuti izvozu. Sadašnja kriza je isto tako teška, ali je krenula iz Amerike, kao tsunami se valjala Europom i došla kod nas.
-----
Ima poduzeća koja su prolazila teške trenutke, stečajeve, kretanje „od nule“, ali su imala sposobne menadžere i sada su među najboljima. I umjesto da ti menadžeri drže predavanja, da drugima govore što su učinili, da budu primjer, da se njihovi savjeti slušaju - njih nitko ništa ne pita.
