Multimedijalno predstavljanje vrhunskih kulturnih događaja
Virtualna stvarnost
Virtualne su panorame pomični fotografski prikazi cjelokupna prostora koji stvaraju dojam kao da se zaista i nalazite u tome prostoru u koji su ugrađeni različiti elementi kao što su video, zvuk ili popratni informativni sadržaj u obliku slike ili teksta...
Takve je panorame Studio digatalnih medija Novena usavršila svojim multimedijalnim alatom VRGT - Virtual Guided Tour za muzeje i galerije povezujući ih u neku novu vrijednost koju su prepoznali i u austrijskome Museum Für Volkskultur u Spittalu na Dravi. O tome i drugim multimedijalnim projektima razgovaramo s Ervinom Šilićem, osnivačem i direktorom zagrebačke tvrtke Novena
Ervin Šilić: Nedavno smo u Austriji imali predstavljanje multimedijlanoga DVD-a s virtualnim prikazom stalnoga postava muzeja. To je zapravo virtualna šetnja s audio vodičem kroz Museum Fur Volkskultur u Spittalu na Dravi, u austrijskoj pokrajini Kärnten. Muzej je mali dvorac na tri kata s dvadesetak tisuća objekata. Virtualna je šetnja s audio vodičem prevedena na engleski, njemački, talijanski i slovenski jezik i traje oko jedan sat upravo onoliko koliko bi vam trebalo da šetate po stvarnome postavu. Njome se može proći cijeli muzej, pregledati sve njihove dvorane i odjele te čuti vodiča koji objašnjava pojedinosti dok se panorame automatski odvijaju. Uz to, korisnik može na određenim mjestima pregledati i dodatne informacije uglavnom kao dokumentarne filmove koji traju još oko 2 sata. Austrijanci su izradbom DVD-a bili izuzetno zadovoljni i sad su zainteresirani da se on postavi i u online inačici.
Mi smo već napravili testnu inačicu koju čitatelji Infotrenda mogu eksluzivno isprobati na adresi: http://novena.hr/vr/spittal/index.html. Bit će mi drago čuti njihove komentare (ervin@novena.hr).
InfoTrend: Na koji način i kako ste došli do posla s Austrijancima?
Šilić: Radili smo multimedijalna predstavljanja na međunarodnome skupu The Best in Heritage koji se svakoga rujna održava u Dubrovniku i na kojem se okupi dvadesetak i više predstavnika muzeja koji su godinu prije aktualnoga skupa dobili najprestižnije nagrade u muzejskome svijetu. Na tome skupu oni predstavljaju ostalim kolegama ono po čem su bili posebni i što su radili kako bi osvojili te prestižne nagrade. Budući da je moj prijatelj, redoviti profesor na Filozofskome fakultetu, na Odsjeku za informacijske znanosti, katedre za muzeologiju i upravljanje baštinom, Tomislav Šola, organizator i osnivač te konferencije, pozvao me prije 5-6 godina da dođem pogledati taj dubrovački skup. Kad sam vidio da je na konferenciji u prosjeku stotinjak jednih te istih izlagača i prezentera koji predstavljaju svoje muzeje, shvatio sam kako se u vrlo malom krugu odvija predstavljanje tih uspjelica, osobito ako se zna da u svijetu ima oko 130 000 muzeja. Na osnovi te činjenice već smo iduće godine napravili digitalnu inačicu cijele konferencije, snimili sva predavanja, videozapise svih predstavljanja prezentera, uglavnom direktora ili kustosa muzeja te izradili multimedijalnu aplikaciju, odnosno simulaciju kako to stvarno izgleda na samome predavanju. To se pokazalo izuzetno zanimljivim i pobudilo je veliki interes u muzejskoj populaciji osobito kod onih koji nisu mogli biti na konferenciji. Na osnovi toga došli smo u vezu s mnogim muzejima i jedan je od prvih u nizu Museum Fur Volkskultur u Austriji.
IT: Prije spomenutoga posla s Austrijancima, radili ste još nekoliko virtualnih projekata. O kojim je projektima riječ i kako oni u praksi funkcioniraju?
Šilić: Jedan je od ozbiljnijih bio virtualnim prikazom Tehničkoga muzeja u Zagrebu uključujući podroban prikaz najznačajnije građe u svakome odjelu. Nakon toga je slijedio cijeli niz različitih izložbi. Posebna je bila izložba Milivoja Uzelca u Umjetničkome paviljonu. Naš najpoznatiji povjesničar umjetnosti i autor izložbe, Zvonko Maković, predstavio je Uzelca u uvodnom videoizlaganju, a potom nas proveo kroz prostor podrobno objašnjavajući svako njegovo djelo bitno za hrvatsku kulturnu baštinu, za slikarstvo i u kakvim je odnosima umjetnikovo djelo s ostalim svjetskim kretanjima i trendovima. Uspjeli smo napraviti virtualnu izložbu s audiovodstvom koja se automatski odvija; gdje nas autor izložbe vodi, a mi slušamo njegovo izlaganje dok se panorame automatski, same od sebe, odvijaju jedna za drugom pomičući se u područje o kojem on govori, približavajući ili udaljavajući predmete ili slike koje su trenutačno tema audiovodiča.
Ovom bih prigodom htio istaknuti kako se nakon niza naših projekata iskristalizirala potreba da automatiziramo aplikaciju s kojom prikazujemo takav oblik virtualna prostora. Moram priznati kako smo u tome uspjeli i kako sam zbog toga ponosan jer to i u svjetskim razmjerima ima svoje vrijednosti. Premda elementi tehnologije u virtualnim šetnjama nisu nepoznati segmenti, ono što je novo jest naš alat unutar projekta Museum to Go koji smo nazvali VRGT - Virtual Guided Tour koji je osnova cijeloga toga programskoga dijela. On omogućuje ujedinjavanje svih medija, a to znači panorame, audio i videoslike velikih razlučivosti koje se mogu zumirati do najmanjih pojedinosti, objekte koji se mogu pomicati u svim smjerovima za 360 stupnjeva, različite animacije i ostalo. Taj multimedijalni alat ujedinjuje sve medije, omogućuje administratorima vrlo brzo i jednostavno sinkronizirati njihovo kretanje i njihovo izmjenjivanje. Kada snimimo audiovodiča, vrlo jednostavno možemo taj audio zapis sinkronizirati s pomicanjem virtualnih panorama koje su snimljene gusto u prostoru. Naravno, to ovisi o prostoru, predmetima, pregradama itd. Dakle, novost je ono što mi radimo sinkronizacije svih mogućih medija, odnosno optimizirana brzina otvaranja koja se može prikazati na DVD-u, Internetu i u posljednje vrijeme i na mobilnim telefonima koji koriste Internet .
IT: Rembrandtova izložba grafika u Zagrebu bio je izniman kulturni događaj koji ste Vi virtualno zabilježili i dodali ostale sadržaje. O kakvim je sadržajima riječ?
Šilić: Muzej za umjetnost i obrt, odnosno njegov ravnatelj gospodin Gašparović prepoznao je našu ideju pa smo se dogovorili snimiti i napraviti virtualni prikaz Rembrandtove izložbe, koja je bila pred zatvaranjem, kako bi ona bila dostupna i nakon toga. Velika je vrijednost našega VRGT alata u tome da se takav virtualni prikaz izložbe može upotrijebiti za više stvari. Prvo je izuzetno kvalitetan i prilagodljiv oblik arhiviranja izložbe, drugo izradba DVD-a i treća online izdavaštvo . Takvim smo pristupom dobili izuzetno zanimljiv proizvod koji produljuje život izložbe i poslije njezina zatvaranja.. Ona je i dalje dostupna, a budući da je virtualni doživljaj vrlo autentičan, ona ostaje na određen način stalno otvorena. Preko cijeloga se ekrana pokaže panorama, vodič vas vodi i sve se automatski odvija, a mi u svakome trenutku možemo prekinuti kretanje kroz izložbu i prema svojim željama odabrati temu i gledati predmete koje želimo. Isto tako treba istaknuti kako na izložbi možete u potpunosti vidjeti samo jedan njezin dio dok vam virtualni prikaz omogućuje da tijekom vremena iz udobna naslonjača pogledate i ostale pojedinosti postava koje vas zanimaju. Muzeji reagiraju sa zadrškom prilikom razgovora o prikazu izložbe ili postave muzeja online, jer premišljaju kako će s takvom ponudom, gdje je moguće potpuno i do u pojedinosti pregledati postav, smanjiti broj posjetitelja koji plaćaju ulaznice. Zato svi rado prihvaćaju ideju uvođenja našega VRGT mofula za online naplatu ulaznica i za virtualni posjet.
Izradba i snimanje izložbe Rembrandt bio je pravi izazov jer je postav bio u mraku gdje su samo grafike, u pravilu malih formata, bile osvijetljene. Naime, sve pojedinosti tih djela nije moguće uočiti na samoj izložbi, a nemoguće je listati i čitati velik i težak katalog u kojem se nalaze podrobne informacije o njegovim grafikama. Naravno da posjet uživo i virtualno razgledavanje izložbe nisu po doživljaju istovjetni te u tome smislu ne predstavljaju konkurenciju ili isključivanje posjeta jednog na štetu drugoga. Prije bih rekao da je naš alat VRGT sjajna logistička podrška, nadopuna i mogućnost obnavljanja stvarna doživljaja u samome muzeju. Osim toga u virtualnoj izložbi, ugradnjom posebna modula, svaku je od tih grafika moguće povećati do velikih razmjera tako da se vide pojedinosti svakoga poteza, a govoritelj nam čita sadržaj iz kataloga koji opisuje grafiku, što je na izložbi neostvarivo.
Digitalna preslika izložbe koristi svakomu tko bi želio otići na izložbu jer nema ograničenja vremena ni prostora. Oni koji nisu mogli pogledati izložbu u Zagrebu, moći će ju pogledati iz Hong Konga, Zaprešića ili Splita. Nadalje, neovisno o radnome vremenu, virtualna se izložba uvijek može pogledati.
IT: Vi ste za virtualnu izložbu uveli i poseban način kupnje ulaznica. Kako to funkcionira?
Šilić: Iza svake izložbe stoji velik rad, trud i stručnost pa se zato i ulaznice naplaćuju. Kako je Rembrandtova izložba vjeran preslik fizičkoga postava koji nam omogućuje da ga doživimo na jedan specifičan način, napravili smo aplikaciju koja omogućuje prodaju virtualnih ulaznica . Ulaznice se plaćaju putem kreditnih kartica i SMS-a. Kao što možete naplatiti parking putem SMS-a, tako možete kupiti i virtualne karte za izložbu.
Budući da je kreditnim karticama nespretno naplaćivati male iznose od pola ili jednoga EUR-a, uveli smo plaćanje kartica s kreditima. Primjerice, jedna će takva kartica imati 15-20 kredita, a sama će izložba biti 2 ili 1 kredit. Kako s vremenom bude bilo sve više izložbi i zanimljiva materijala iz muzejskoga postava, tako ne će biti nikakvoga problema da se pogleda 5 virtualnih muzeja u kojem se plati 2-3 kredita, a kupi karticu od 15 kredita.
IT: Recite nešto o Vašim turističkim projektima?
Šilić: Dodirne točke koje se odnose na muzeje koristili smo i u turističkim projektima. Među radovima takvoga tipa istaknuo bih interaktivnu kartu s mnogo pojedinosti za Krapinsko- zagorsku županiju. Tamo smo postavili četiri interaktivna kioska u turističkim zajednicama i nekim lokacijama koje će dati obilje podataka bitnih za općine i gradove koja su središta turističkih kulturnih baština. Svi su ti kiosci bili spojeni na Internet, a na jednome je mjestu županija imala administratore koji i dan-danas unose nove podatke. Jedan je sličan projekt u tome nizu bio izradba prikaza članica turističkoga klastera po Sutli i Žumberku, gdje su na sličan način prikazana seoska gospodarstva, mali hoteli, obrti itd.
Ipak, najveći posao koji smo napravili bio je za turističku zajednicu grada Hvara i turističku zajednicu Jelse gdje je napravljen sustav koji podrobno omogućuje cjelovit prikaz ponude turističke zajednice i samostalne web-stranice osoba koje iznajmljuju sobe i apartmane. Stranice TZ Jelse u testnoj su fazi trenutačno i nisu još online. U malim se sustavima privatnoga smještaja pokazala posebna moć kvalitetno odrađenih web-stranica koje uključuju Internet prijavu gostiju policiji i turističkoj zajednici, online buking naplatu smještaja (rezervacije), izdavanje računa, alate koji omogućuju iznošenje dojmova gostiju i, naravno, virtualnu šetnju kroz smještajne kapacitete. Gosti uvijek vole vidjeti kamo dolaze. Svi oni koji su to prepoznali i počeli koristiti taj naš sustav govore kako su zadovoljni jer im se povećao opseg posla. Za to smo u sklopu turističke zajednice organizirali različite seminare za same iznajmljivače objašnjavajući im na koji način oni dolaze do toga, upućivali ih da koriste svoje administratorske alate i oznake pomoću kojih sami mogu mijenjati sadržaje na svojim stranicama, a osobito smo im obratili pozornost na marketing njihovih stranica na Internetu.
IT: Bili ste i koproducent filma Vjerujem u anđele koji je na ovogodišnjem Festivalu u Puli dobio prvu nagradu publike Zlatna vrata. U čem se sastojala suradnja Novene?
Šilić: Novena blisko surađuje s Proactivom koja je bila glavni producent filma Vjerujem u anđele. Režiser i scenarist filma i moj osobni prijatelj Nikša Sviličić zamolio me da napravim nekakav DVD sa snimanja njegova debitantskoga filma. Napravili smo bilješku sa snimanja filma na isti način kako smo radili i muzeje i druge spomenute projekte. Snimili smo virtualne šetnje po setovima u Komiži na Visu gdje se radio film, intervjuirali glumce i snimatelje kako bismo što bolje dočarali kako se film radi iza scene. Za mene je to bilo zanimljivo iskustvo tako da smo napravili i virtualnu šetnju i u restoranu u kojem smo svakoga dana večerali. Kad je to vidio vlasnik prostora, na njegov smo zahtjev napravili web- stranice toga restorana. Na osnovi toga glavni me glumac filma Vjerujem u anđele, poštar, Vedran Mlikota pozvao u Zagvozd da za Udrugu glumaca, povodom njihova festivala, napravim to isto. Oduševio sam se činjenicom da već nekih 12 godina svi sudionici festivala u Zagvozdu spavaju besplatno kod mještana, kao njihovi gosti. Nakon napravljene stranice za glumce u Zagvozdu, otišao sam kod tih ljudi i razgovarao s njima, napravio priču i virtualnu panoramu o njima. http://glumciuzagvozdu.hr/
IT: Po čem se Novena razlikuje od ostalih studija koji rade multimedijalne projekte?
Šilić: Nismo se bavili nekom posebnom strategijom da se ističemo i razlikujemo od drugih. Međutim, u našoj su se dvadesetogodišnjoj tradiciji mnoge stvari isprofilirale. Ono u čem smo mi posebni, jest virtualan prikaz o kojem smo govorili i novi alati koje smo razvili. Zato još jednom želim istaknuti kako je multimedijalni alat VRGT jedna novina koja je iskoristila poznate stvari, ali ih je na drukčiji način (kroz panorame) integrirala u novu vrijednost. Dakle, digitalni su nam fotoaparati velike razlučivosti i profesionalni skeneri omogućili da se u jednom potezu snimi panorama bez stavljanja izuzetno velike razlučivosti i do 290 megapiksela. Prije nam je trebalo oko sat i pol za snimanje pojedine panorame, a kad neki objekt ima 200-300 panorama, onda je jasno koliko je to tjedana rada. S današnjom tehnikom koju imamo, ako je prostor dobro osvijetljen, za jednu je panoramu potrebno od 16 sekundi do nekoliko minuta. Mi u Noveni ne bježimo pred projektima i ne biramo ih po njihovoj veličini. Podjednako ćemo ozbiljno prihvatiti rad na nekim malim stranicama koje su gotove za dan dva, ili za jedno poslijepodne, ili neki dugogodišnji interkontinentalni projekt. Takav je ozbiljan i profesionalan pristup rezultirao time da nas po njem i klijenti prepoznaju.
IT: Po nekim će procjenama za nekoliko godina 90 posto videoprometa bit će na Internetu. Prokomentirajte te procjene?
Šilić: Iako su videotehnologije na Internetu stare desetak godina, tek se sada u potpunosti bude. Fenomen YoTubea pokazuje žeđ ljudi za lagodnijim i bržim unosom i konzumiranjem informacija. U ovome je trenutku čitanje naporno i svi hoće čuti i vidjeti. Zato i mi u našem poslovanju težimo k prikazivanju geokodiranih sadržaja koji će se u sadašnjosti, ali i skorašnjoj budućnosti, sve više konzumirati preko mobilnih telefona pa je i tu još jedan aspekt u kojem smjeru idu multimedijalne tehnologije.
Razgovarao Petar Bukovac
Ervin Šilić: Nedavno smo u Austriji imali predstavljanje multimedijlanoga DVD-a s virtualnim prikazom stalnoga postava muzeja. To je zapravo virtualna šetnja s audio vodičem kroz Museum Fur Volkskultur u Spittalu na Dravi, u austrijskoj pokrajini Kärnten. Muzej je mali dvorac na tri kata s dvadesetak tisuća objekata. Virtualna je šetnja s audio vodičem prevedena na engleski, njemački, talijanski i slovenski jezik i traje oko jedan sat upravo onoliko koliko bi vam trebalo da šetate po stvarnome postavu. Njome se može proći cijeli muzej, pregledati sve njihove dvorane i odjele te čuti vodiča koji objašnjava pojedinosti dok se panorame automatski odvijaju. Uz to, korisnik može na određenim mjestima pregledati i dodatne informacije uglavnom kao dokumentarne filmove koji traju još oko 2 sata. Austrijanci su izradbom DVD-a bili izuzetno zadovoljni i sad su zainteresirani da se on postavi i u online inačici.
Mi smo već napravili testnu inačicu koju čitatelji Infotrenda mogu eksluzivno isprobati na adresi: http://novena.hr/vr/spittal/index.html. Bit će mi drago čuti njihove komentare (ervin@novena.hr).
InfoTrend: Na koji način i kako ste došli do posla s Austrijancima?
Šilić: Radili smo multimedijalna predstavljanja na međunarodnome skupu The Best in Heritage koji se svakoga rujna održava u Dubrovniku i na kojem se okupi dvadesetak i više predstavnika muzeja koji su godinu prije aktualnoga skupa dobili najprestižnije nagrade u muzejskome svijetu. Na tome skupu oni predstavljaju ostalim kolegama ono po čem su bili posebni i što su radili kako bi osvojili te prestižne nagrade. Budući da je moj prijatelj, redoviti profesor na Filozofskome fakultetu, na Odsjeku za informacijske znanosti, katedre za muzeologiju i upravljanje baštinom, Tomislav Šola, organizator i osnivač te konferencije, pozvao me prije 5-6 godina da dođem pogledati taj dubrovački skup. Kad sam vidio da je na konferenciji u prosjeku stotinjak jednih te istih izlagača i prezentera koji predstavljaju svoje muzeje, shvatio sam kako se u vrlo malom krugu odvija predstavljanje tih uspjelica, osobito ako se zna da u svijetu ima oko 130 000 muzeja. Na osnovi te činjenice već smo iduće godine napravili digitalnu inačicu cijele konferencije, snimili sva predavanja, videozapise svih predstavljanja prezentera, uglavnom direktora ili kustosa muzeja te izradili multimedijalnu aplikaciju, odnosno simulaciju kako to stvarno izgleda na samome predavanju. To se pokazalo izuzetno zanimljivim i pobudilo je veliki interes u muzejskoj populaciji osobito kod onih koji nisu mogli biti na konferenciji. Na osnovi toga došli smo u vezu s mnogim muzejima i jedan je od prvih u nizu Museum Fur Volkskultur u Austriji.
IT: Prije spomenutoga posla s Austrijancima, radili ste još nekoliko virtualnih projekata. O kojim je projektima riječ i kako oni u praksi funkcioniraju?
Šilić: Jedan je od ozbiljnijih bio virtualnim prikazom Tehničkoga muzeja u Zagrebu uključujući podroban prikaz najznačajnije građe u svakome odjelu. Nakon toga je slijedio cijeli niz različitih izložbi. Posebna je bila izložba Milivoja Uzelca u Umjetničkome paviljonu. Naš najpoznatiji povjesničar umjetnosti i autor izložbe, Zvonko Maković, predstavio je Uzelca u uvodnom videoizlaganju, a potom nas proveo kroz prostor podrobno objašnjavajući svako njegovo djelo bitno za hrvatsku kulturnu baštinu, za slikarstvo i u kakvim je odnosima umjetnikovo djelo s ostalim svjetskim kretanjima i trendovima. Uspjeli smo napraviti virtualnu izložbu s audiovodstvom koja se automatski odvija; gdje nas autor izložbe vodi, a mi slušamo njegovo izlaganje dok se panorame automatski, same od sebe, odvijaju jedna za drugom pomičući se u područje o kojem on govori, približavajući ili udaljavajući predmete ili slike koje su trenutačno tema audiovodiča.
Ovom bih prigodom htio istaknuti kako se nakon niza naših projekata iskristalizirala potreba da automatiziramo aplikaciju s kojom prikazujemo takav oblik virtualna prostora. Moram priznati kako smo u tome uspjeli i kako sam zbog toga ponosan jer to i u svjetskim razmjerima ima svoje vrijednosti. Premda elementi tehnologije u virtualnim šetnjama nisu nepoznati segmenti, ono što je novo jest naš alat unutar projekta Museum to Go koji smo nazvali VRGT - Virtual Guided Tour koji je osnova cijeloga toga programskoga dijela. On omogućuje ujedinjavanje svih medija, a to znači panorame, audio i videoslike velikih razlučivosti koje se mogu zumirati do najmanjih pojedinosti, objekte koji se mogu pomicati u svim smjerovima za 360 stupnjeva, različite animacije i ostalo. Taj multimedijalni alat ujedinjuje sve medije, omogućuje administratorima vrlo brzo i jednostavno sinkronizirati njihovo kretanje i njihovo izmjenjivanje. Kada snimimo audiovodiča, vrlo jednostavno možemo taj audio zapis sinkronizirati s pomicanjem virtualnih panorama koje su snimljene gusto u prostoru. Naravno, to ovisi o prostoru, predmetima, pregradama itd. Dakle, novost je ono što mi radimo sinkronizacije svih mogućih medija, odnosno optimizirana brzina otvaranja koja se može prikazati na DVD-u, Internetu i u posljednje vrijeme i na mobilnim telefonima koji koriste Internet .
IT: Rembrandtova izložba grafika u Zagrebu bio je izniman kulturni događaj koji ste Vi virtualno zabilježili i dodali ostale sadržaje. O kakvim je sadržajima riječ?
Šilić: Muzej za umjetnost i obrt, odnosno njegov ravnatelj gospodin Gašparović prepoznao je našu ideju pa smo se dogovorili snimiti i napraviti virtualni prikaz Rembrandtove izložbe, koja je bila pred zatvaranjem, kako bi ona bila dostupna i nakon toga. Velika je vrijednost našega VRGT alata u tome da se takav virtualni prikaz izložbe može upotrijebiti za više stvari. Prvo je izuzetno kvalitetan i prilagodljiv oblik arhiviranja izložbe, drugo izradba DVD-a i treća online izdavaštvo . Takvim smo pristupom dobili izuzetno zanimljiv proizvod koji produljuje život izložbe i poslije njezina zatvaranja.. Ona je i dalje dostupna, a budući da je virtualni doživljaj vrlo autentičan, ona ostaje na određen način stalno otvorena. Preko cijeloga se ekrana pokaže panorama, vodič vas vodi i sve se automatski odvija, a mi u svakome trenutku možemo prekinuti kretanje kroz izložbu i prema svojim željama odabrati temu i gledati predmete koje želimo. Isto tako treba istaknuti kako na izložbi možete u potpunosti vidjeti samo jedan njezin dio dok vam virtualni prikaz omogućuje da tijekom vremena iz udobna naslonjača pogledate i ostale pojedinosti postava koje vas zanimaju. Muzeji reagiraju sa zadrškom prilikom razgovora o prikazu izložbe ili postave muzeja online, jer premišljaju kako će s takvom ponudom, gdje je moguće potpuno i do u pojedinosti pregledati postav, smanjiti broj posjetitelja koji plaćaju ulaznice. Zato svi rado prihvaćaju ideju uvođenja našega VRGT mofula za online naplatu ulaznica i za virtualni posjet.
Izradba i snimanje izložbe Rembrandt bio je pravi izazov jer je postav bio u mraku gdje su samo grafike, u pravilu malih formata, bile osvijetljene. Naime, sve pojedinosti tih djela nije moguće uočiti na samoj izložbi, a nemoguće je listati i čitati velik i težak katalog u kojem se nalaze podrobne informacije o njegovim grafikama. Naravno da posjet uživo i virtualno razgledavanje izložbe nisu po doživljaju istovjetni te u tome smislu ne predstavljaju konkurenciju ili isključivanje posjeta jednog na štetu drugoga. Prije bih rekao da je naš alat VRGT sjajna logistička podrška, nadopuna i mogućnost obnavljanja stvarna doživljaja u samome muzeju. Osim toga u virtualnoj izložbi, ugradnjom posebna modula, svaku je od tih grafika moguće povećati do velikih razmjera tako da se vide pojedinosti svakoga poteza, a govoritelj nam čita sadržaj iz kataloga koji opisuje grafiku, što je na izložbi neostvarivo.
Digitalna preslika izložbe koristi svakomu tko bi želio otići na izložbu jer nema ograničenja vremena ni prostora. Oni koji nisu mogli pogledati izložbu u Zagrebu, moći će ju pogledati iz Hong Konga, Zaprešića ili Splita. Nadalje, neovisno o radnome vremenu, virtualna se izložba uvijek može pogledati.
IT: Vi ste za virtualnu izložbu uveli i poseban način kupnje ulaznica. Kako to funkcionira?
Šilić: Iza svake izložbe stoji velik rad, trud i stručnost pa se zato i ulaznice naplaćuju. Kako je Rembrandtova izložba vjeran preslik fizičkoga postava koji nam omogućuje da ga doživimo na jedan specifičan način, napravili smo aplikaciju koja omogućuje prodaju virtualnih ulaznica . Ulaznice se plaćaju putem kreditnih kartica i SMS-a. Kao što možete naplatiti parking putem SMS-a, tako možete kupiti i virtualne karte za izložbu.
Budući da je kreditnim karticama nespretno naplaćivati male iznose od pola ili jednoga EUR-a, uveli smo plaćanje kartica s kreditima. Primjerice, jedna će takva kartica imati 15-20 kredita, a sama će izložba biti 2 ili 1 kredit. Kako s vremenom bude bilo sve više izložbi i zanimljiva materijala iz muzejskoga postava, tako ne će biti nikakvoga problema da se pogleda 5 virtualnih muzeja u kojem se plati 2-3 kredita, a kupi karticu od 15 kredita.
IT: Recite nešto o Vašim turističkim projektima?
Šilić: Dodirne točke koje se odnose na muzeje koristili smo i u turističkim projektima. Među radovima takvoga tipa istaknuo bih interaktivnu kartu s mnogo pojedinosti za Krapinsko- zagorsku županiju. Tamo smo postavili četiri interaktivna kioska u turističkim zajednicama i nekim lokacijama koje će dati obilje podataka bitnih za općine i gradove koja su središta turističkih kulturnih baština. Svi su ti kiosci bili spojeni na Internet, a na jednome je mjestu županija imala administratore koji i dan-danas unose nove podatke. Jedan je sličan projekt u tome nizu bio izradba prikaza članica turističkoga klastera po Sutli i Žumberku, gdje su na sličan način prikazana seoska gospodarstva, mali hoteli, obrti itd.
Ipak, najveći posao koji smo napravili bio je za turističku zajednicu grada Hvara i turističku zajednicu Jelse gdje je napravljen sustav koji podrobno omogućuje cjelovit prikaz ponude turističke zajednice i samostalne web-stranice osoba koje iznajmljuju sobe i apartmane. Stranice TZ Jelse u testnoj su fazi trenutačno i nisu još online. U malim se sustavima privatnoga smještaja pokazala posebna moć kvalitetno odrađenih web-stranica koje uključuju Internet prijavu gostiju policiji i turističkoj zajednici, online buking naplatu smještaja (rezervacije), izdavanje računa, alate koji omogućuju iznošenje dojmova gostiju i, naravno, virtualnu šetnju kroz smještajne kapacitete. Gosti uvijek vole vidjeti kamo dolaze. Svi oni koji su to prepoznali i počeli koristiti taj naš sustav govore kako su zadovoljni jer im se povećao opseg posla. Za to smo u sklopu turističke zajednice organizirali različite seminare za same iznajmljivače objašnjavajući im na koji način oni dolaze do toga, upućivali ih da koriste svoje administratorske alate i oznake pomoću kojih sami mogu mijenjati sadržaje na svojim stranicama, a osobito smo im obratili pozornost na marketing njihovih stranica na Internetu.
IT: Bili ste i koproducent filma Vjerujem u anđele koji je na ovogodišnjem Festivalu u Puli dobio prvu nagradu publike Zlatna vrata. U čem se sastojala suradnja Novene?
Šilić: Novena blisko surađuje s Proactivom koja je bila glavni producent filma Vjerujem u anđele. Režiser i scenarist filma i moj osobni prijatelj Nikša Sviličić zamolio me da napravim nekakav DVD sa snimanja njegova debitantskoga filma. Napravili smo bilješku sa snimanja filma na isti način kako smo radili i muzeje i druge spomenute projekte. Snimili smo virtualne šetnje po setovima u Komiži na Visu gdje se radio film, intervjuirali glumce i snimatelje kako bismo što bolje dočarali kako se film radi iza scene. Za mene je to bilo zanimljivo iskustvo tako da smo napravili i virtualnu šetnju i u restoranu u kojem smo svakoga dana večerali. Kad je to vidio vlasnik prostora, na njegov smo zahtjev napravili web- stranice toga restorana. Na osnovi toga glavni me glumac filma Vjerujem u anđele, poštar, Vedran Mlikota pozvao u Zagvozd da za Udrugu glumaca, povodom njihova festivala, napravim to isto. Oduševio sam se činjenicom da već nekih 12 godina svi sudionici festivala u Zagvozdu spavaju besplatno kod mještana, kao njihovi gosti. Nakon napravljene stranice za glumce u Zagvozdu, otišao sam kod tih ljudi i razgovarao s njima, napravio priču i virtualnu panoramu o njima. http://glumciuzagvozdu.hr/
IT: Po čem se Novena razlikuje od ostalih studija koji rade multimedijalne projekte?
Šilić: Nismo se bavili nekom posebnom strategijom da se ističemo i razlikujemo od drugih. Međutim, u našoj su se dvadesetogodišnjoj tradiciji mnoge stvari isprofilirale. Ono u čem smo mi posebni, jest virtualan prikaz o kojem smo govorili i novi alati koje smo razvili. Zato još jednom želim istaknuti kako je multimedijalni alat VRGT jedna novina koja je iskoristila poznate stvari, ali ih je na drukčiji način (kroz panorame) integrirala u novu vrijednost. Dakle, digitalni su nam fotoaparati velike razlučivosti i profesionalni skeneri omogućili da se u jednom potezu snimi panorama bez stavljanja izuzetno velike razlučivosti i do 290 megapiksela. Prije nam je trebalo oko sat i pol za snimanje pojedine panorame, a kad neki objekt ima 200-300 panorama, onda je jasno koliko je to tjedana rada. S današnjom tehnikom koju imamo, ako je prostor dobro osvijetljen, za jednu je panoramu potrebno od 16 sekundi do nekoliko minuta. Mi u Noveni ne bježimo pred projektima i ne biramo ih po njihovoj veličini. Podjednako ćemo ozbiljno prihvatiti rad na nekim malim stranicama koje su gotove za dan dva, ili za jedno poslijepodne, ili neki dugogodišnji interkontinentalni projekt. Takav je ozbiljan i profesionalan pristup rezultirao time da nas po njem i klijenti prepoznaju.
IT: Po nekim će procjenama za nekoliko godina 90 posto videoprometa bit će na Internetu. Prokomentirajte te procjene?
Šilić: Iako su videotehnologije na Internetu stare desetak godina, tek se sada u potpunosti bude. Fenomen YoTubea pokazuje žeđ ljudi za lagodnijim i bržim unosom i konzumiranjem informacija. U ovome je trenutku čitanje naporno i svi hoće čuti i vidjeti. Zato i mi u našem poslovanju težimo k prikazivanju geokodiranih sadržaja koji će se u sadašnjosti, ali i skorašnjoj budućnosti, sve više konzumirati preko mobilnih telefona pa je i tu još jedan aspekt u kojem smjeru idu multimedijalne tehnologije.
Razgovarao Petar Bukovac
